Ljubavni blog.

A on,on je moj prvi pogled kada otvorim oči,moja jutarnja rosa,moj izlazak sunca.On je moja prva zvijezda,on je kao mjesečeva svjetvlost.On je moj san.

26.06.2017.

Najveca ljubav

Prva osoba koja me nije izdala, osoba ciji osmijeh ispunjava moju dusu, cija rijec daje snagu. Prva osoba koja je uvijek tu kada je najpotrebnije. Na pravom mjestu u pravo vrijeme. I gle, tek je godinica protrcala pored nas, a ja osjecam kao da si cijeli zivot tu, negdje u mojoj sjenci. Kao da si se skrivao i samo cekao pravo vrijeme da me pogledas i upitas "Selma, sta mislis mogu li ici u ovoj majici?" :p Od prvog trenutka sam znala da neces biti neko prolazan. I znam i sada, sigurna sam da ces ostati upamcen kao sto pamtim svoju prvu ljubav, svoje najtuznije i najsretnije uspomene. Neces biti neko na koga ce me samo neka pjesma podsjetiti. Bit ces uspomena posebna, moj najsladji slatkis. Ne pjesma ili stih, nego cijela licnost. Cak i kada ti ne pisem, onda kada mi je tesko moj si oslonac. Sjetim se svega sto ti jesi i guram sebe naprijed, prateci tvoje korake. Sjetim se koliko si jak, pa ukradem od tebe malo snage i suocim se sa svakim strahom, oci u oci. Samo hocu da znas, da iako nisam jaka, za tebe cu skupiti svu snagu svijeta onda kada je to potrebno. Uvijek cu biti najstabilniji oslonac onda kada ti zelis spustiti svoju dusu, isprazniti je od svega sto joj ne da disati. Svi drugi ce biti tu kada si sretan, kada ti ide dobro u zivotu. Ja zelim biti neko kada je tu kada sve nije onako savrseno kako drugima izgleda. Budi siguran da necu htjeti nista zauzvrat. Jer si ti meni dao vec i previse time sto si usao u moj zivot.

10.06.2017.

Carobna ljubav.

Voljet cu ja opet. Uzivat cu u necijem zagrljaju i osmijehu. Zeljet cu sa nekim drugim sve sto sam htjela s tobom. Morat cu. Ali jedno je sigurno, drhtaj srca, sjaj u ocima, osmijeh na licu, sreca u dusi i ljubav u srcu koji su bili tu zbog tebe, ostat ce posebni. Posebni, bas onako kako je zapravo sve i bilo kada smo ja i ti u pitanju. I zapravo, sada ne znam sta se desava. Cvrsto sam odlucila da je kraj, barem sam tako mislila. I zaboga, ponovo je sve palo u vodu u trenutku kada sam te vidjela, kada sam osjetila taj cvrsti zagrljaj muskarca kojeg volim. Da barem ti mozes otici, da me mozes pustiti. Bilo bi lakse. Vrtimo se u zacaranom krugu. Sve se vrti oko nas, ljudi, stvari, vrijeme, a mi ostajemo tu. I kada se uspijem skloniti na tren, jak vjetar osjecanja me ponovo vrati. Mozda me vraca taj divni osjecaj kada znam da te imam, da si tu. Da je tu osoba kojoj mogu sve reci, osoba koja ce me zagrliti i svakim zagrljajem vratiti dio zivota u meni. Osoba koju uzivam slusati, grljeti, voljeti, ljubiti. Osobu koju zelim buditi i ljubiti za laku noc. I jedno znam, a znas i ti, carobni su ovi osjecaji i svaki otkucaj srca je caroban i pamtit cemo ih kao takve. I kada ne bude bilo nas, zivjet ce carobna sjecanja na najljepse trenutke koje smo proveli zajedno. Na trenutke koji su urezani duboko u srcu, koje cemo vidjeti o osjecati samo mi.

13.05.2017.

Savrseno.

I kada je najljepse, pozelim otici. Pozelim pobjeci sto dalje od tebe, jer znam da cu morati kad tad. I znam da ce svaki sljedeci put biti teze. U nasem svijetu, sve je tako savrseno, iskreno, ali realnost nas rusi. Rusi nas sve ono sto smo sami uradili. Kada ce prestati? Kako? Koliko god pokusavala biti sretna sa drugim, pruziti nekome zrno svoje ljubavi, paznje, samo osjetim gadjenje prema sebi. Grizem se sto uopste pustim nekoga drugog blizu sebe. Znam da ni u jednom necu pronaci sve sto imam s tobom. Nikada nisam ni osjetila, niti pomislila da cu prema nekome biti iskrena kao prema tebi. Nikada nisam smjela nekome pokazati ono sto zapravo osjecam. Plasila me pomisao da ce to iskoristiti, da nece uzvratiti. A tebi vjerujem. Prokleto ti vjerujem i ne pronalazim niti jedan razlog zasto ne bih? A tako zelim pobjeci. Ne zato sto te ne zelim, ili zato sto mi je svega previse. Zelim pobjeci jer ako ostanem, doci ce dan kada ce me rastanak slomiti. Unistit ce sve nade u meni. Unistit ce zelju za novo. I kako bih nastavila kada niko nema te oci, oci djeteta koje me gledaju tako njezno, neiskvareno. Zaboga, obozavam tvoj zagrljaj. Bio kratak ili dug, svaki me ucinio jacom. Svaki mi je unio srecu u dusu. Tvoj osmijeh je kao svjetlo u tami. Kako se odreci onoga sto je u vasim ocima savrseno, onoga sto vam daje savrsena osjecanja? Kada sam posvecena tebi, tako sam cista, tako mirna i tvoja. Ne mogu dati da druge ruke uprljaju moje srce laznom srecom i ljubavlju. Zelim iskrene osjecaje, oni koji traju i koji se ni poslije svega sto smo prosli, nisu ugasili. Zelim osjecanja koja imam samo s tobom.

12.05.2017.

💓

Vracam se godinu i vise unazad i shvatam koliko se stvari promijenilo. Vise me ne privlaci tvoj izgled. Vidjela sam te u svim mogucim izdanjima; najboljim i najgorim. I cak u tim najgorim, niko mi te ne bi mogao zamijeniti. Ali, zapravo sada me privlaci sve ono sto mi pruzas. Volim sve ono sto si prije krio. Volim tvoj topao zagrljaj, volim kada sjedis pored mene i dodirujes me onako neobavezno. Volim da te gledam dok spavas, da cekam tvoj dodir ili zagrljaj u snu. Uzivam u tvojoj prici, ali i u sutnji, koja nekada govori vise od hiljadu rijeci. Volim kada ti otvorim vrata od stana, pa me doceka onaj dragi pogled i blagi osmijeh, kada predjes prag pa ne znamo da li bi se prije zagrlili ili poljubili, pa nekada izgledamo tako smotani, a toliko slatki. Pored tebe se pretvaram u odraslo dijete, koje se zeli uvuci u tvoj zagrljaj i stisnuti uz tebe. Koje zeli voditi razgovore bebastim glasom, nekada se smijati bez razloga, pricati gluposti, ali voljeti ozbiljno, odraslo i zrelo. Uz tebe zapravo i mogu biti sve. Uz tebe sam jedino prava ja. Sretna i ispunjena.

08.05.2017.

I milujem te u sebi

Samo sam htjela zagrliti te i zaspati na tvom ramenu. Toliko mi je to falilo. Samo sam te htjela slusati kako dises, zamisljati sto sanjas. Tako sam htjela osjetiti tvoj zagrljaj koji bi me probudio u toku noci. Zaboga, zeljela sam zapoceti dan sa najljepsim pogledom na svijetu; tvoje oci. Htjela sam se ponovo osjetiti posebnom, sigurnom tu, u tvome narucju. Osjetiti tvoj dah na vratu, toplotu tvoga tijela, tvojih ruku je sve ono sto sam zeljela. Nismo morali ni pricati, ni ljubiti se. Samo sam se htjela osjetiti tvojom, jer to i jesam. Ipak, zelje nam nisu bile iste. U poljupcu koji nismo osjetili ni ja, ni ti, skriven je djelic mene koji vise nikada nece biti vracen. Nestao je u bestragu. Ostala je bol, ceznja. Ostala je zelja koja nece biti ispunjena, nikada. Ostali smo mi, da se kajemo.

01.05.2017.

Oprostaj.

Ono sto sada osjecas je sve ono sto ja osjecam od dana kada sam te pocela voljeti. Sads znas kako boli, znas koliko je tesko i ne mozes to oprostiti. I ne trazim ti to. Jer ja sam ta koja je uvijek bila jaka, koja je bila tvoja i kada nisi moj, i kada kao da ne postojis. I dalje sam jaka, ali ne zelim gubiti vrijeme. Ne zelim lagati sebe i nadati se necemo sto nikada nece postojati. I dalje, idem bez tebe. Idem teskim koracima, borim se protiv sebe i protiv svega sto me vraca nazad tebi. Pustam drugome da mi brise suze, i nacrtam sebi osmijeh na lice. Znam da to nije iskren osmijeh, ne zraci onom srecom djevojcice koju je veselila misao na tebe. Ali vremenom, valjda cemo postati toliko daleki, da ce ipak taj vjestacki osmijeh dobiti smisao. Ali ti i ja znamo, da ce moje oci, srce, dusa i tijelo vjecito nositi osmijeh koji budi tvoj lik, sjecanja na tebe, i na sve sto smo imali. Na sve sto niko nije mogao vidjeti. Jer zaboga, najvrjednije, najiskrenije i najsavrsenije stvari ne mozemo vidjeti. Samo mi budi dobro, ostvari svoje snove, smiji se, pobjegni daleko odavdje bas kako zelis i budi sretan i voljen. To je sve sto sam oduvijek zeljela, najsladji moj slatkisu.

23.04.2017.

Kada mi falis.

Falis mi svaki put kada me zagrli tama. Svaku noc kada legnem na krevet, hladno je. Tu su me grijali tvoji zagrljali, tu su vatru palili tvoji poljupci. I jos uvijek, ponekada kao da zalutas tu. A i ja i ti znamo da to nije pametno. Nije vise igra sve ovo sto imamo. Volim te. Neopisivo te volim. Ceznem za tvojim glasom, ceznem da ponovo naslonim glavu na tvoje grudi, da te slusam kako pjevas, dok me stisce tvoj zagrljaj, dok nam uzdasi podrhtavaju. Fali mi jutro kada me budi tvoj dodir. Fali mi da ti kuham, da te gledam kako uzivas dok jedes. Fali mi da zamisljamo da smo u braku, da zivimo zajedno. Da ponovo napravimo poplavu, ali bez ijedne mrvice nervoze. Sa osmijehom sve da docekamo, jer znamo da zajedno sve mozemo. Falis mi kada sija sunce. Da uzivam gledajuci te kako upijas svaku zraku. Boze, falis mi u svakom trenutku. Svaki uzdah je tvoje ime i bas svakom uzdahu falis. Lutam, trazim nesto tvoje sto ce me zadrzati pored nekoga. Ali ne vrijedi, niko nema taj osmijeh, oci, tu kosu. Niko nema taj zagrljaj, niti poljubac. Niko nema onu jacinu emocija koju imamo ja i ti. Mozda je to zapravo sve moja masta. Mozda te emocije ne postoje. Ali makar bilo i mastanje, ne zelim da prestane. Ne zelim da te pustim. Zelim biti tvoja, jer samo s tobom se osjecam potpunom.

05.03.2017.

Ostalo je nista.

Da si barem bio los, da si bio jedan od onih koji ce mi faliti ali cu ih mrziti zbog toga kakvi su bili prema meni. Da si barem me uvrijedio. Da si uradio bilo sta sto ce mi olaksati sve ovo, ali nisi. Nastalo je samo jedno veliko nista poslije nas. Svi savrseni trenutci su preko noci nestali. Bez ijedne rijeci, bez ijednog razloga. I samo sam nastavila koracati dalje, ceznuci za onim prije. Nosim te divne trenutke, ali su tako teski. Vucem ih za sobom, iako me lome. Iako je svaki korak sve tezi, ja ih ne dam, ne pustam ih. Samo kada bih znala zasto? Barem da sva ta pitanja ostavim iza sebe. Kako je moglo nesto unistiti sav trud, svo ulozeno vrijeme, rijeci, poljupce i zagrljaje? Kako je mogla ona toplota, onaj plamen izmedju nas biti pretvoren u pepeo? Najvise me boli to sto lazes sam sebe. To sto si kukavica. To sto je onaj jak covjek u tebi skupio svoja koljena i obgrlio ih rukama i sakrio se od svega i svih. Nespreman na rizik zbog ljubavi i srece. Igras samo na sigurno, iako te to sigurno ne cini sretnim. Nadam se da ce doci dan kada ces cvrsto stati na svoje noge, spreman pokazati svima da mozes sam protuv svih! Da si ti pobjednik, a ne pijun tudjih igrica. I ne moramo nikada vise biti zajedno, ne moramo pricati, cuti se. Ja cu nositi nasu ljubav, sve njeznosti, svu nasu proslost i pitanja bez odgovora. A ti, budi mi dobro i ne dozvoli da ti drugi oduzimaju srecu, da drugi upravljaju tvojim zeljama i osjecanjima. Sjeti se da si jednoj djevojcici bio uzor, da sam krala tvoju hrabrost da bih ojacala sebe i nastavila dalje. Sjeti se koliko vrijedis i pokazi to svima. A tvoja mala djevojcica, je nazalost sada odrasla. Ti si je u trenutku ucinio onim sto je mislila da niko nece. Sada sam kao santa leda. Nisam zeljna ni ljubavi, ni poljubaca, ni zagrljaja, jer sve vidim kao laz. Ko zna, mozda je tako i bolje..

19.02.2017.

Nemoj otici

Tako mi falis. Fali mi tvoj zagrljaj i glas. Fali mi da ti gledam oci i osmjeh. Fali mi onaj divan osjecaj kada ti se prepustim, iskreno, bez straha. Fali mi tvoj dodir, njezan i iskren. Fali mi da sam malena djevojcica kakva samo smijem biti pored tebe. Samo sam tebi smjela pokazati tu stranu mene. Mislila sam da je samo ti mozes razumjeti i da samo ti mozes cuvati tu malenu djevojcicu koja je u tvojim ocima vidjela sve i koja je u tvom zagrljaju mogla sve. A gdje si sada? Sta se desava sa nama? Trebao si biti tu, ali nema te. To se nije smjelo desiti, nismo to htjeli. Trebam te vise nego ikada. Ne zelim prihvatiti niti jedan razlog koji ce reci da trebas biti daleko. Ne zelim prihvatiti da nas bilo sta ili bilo ko dijeli, udaljava. Ne smijes to dopustiti. Ne smijes me pustiti. Hocu da ti pripadam. Hocu da sa ponosom mozes reci da sam tvoja. Znam, grijesila sam. Ali sada sam tu i tvoja sam i ne zelim niti jednog drugog. Nemoj otici sada kada sam pocela vjerovati u nas..

14.02.2017.

U tebi imam sve.

Cuvam nase danas. Ne zelim dopustiti da razmisljanjem o onome sto je bilo nekad ili onim sto ce biti sutra, pokvarim ono sto imamo sad. Ne zelim da mi i jedna misao pokvari onu sigurnost i srecu koju osjecam u tvom zagrljaju. Prije, nisam znala da li se trebam li se boriti, postojimo li uopce mi? Ali sada, sada svaki put kada pogledam tvoje oci, kada osjetim tvoju glavu na mom ramenu, kada cujem tvoj uzdah, otkucaj srca i stisak ruke, znam, sigurna sam da ne zelim uciniti ni jednu stvar koja bi mogla pokvariti ovo sto imamo, koja bi mogla uciniti da pomislis da mi nije stalo do nas. Hocu da budemo jaci od vremena, od svakog kilometra, od svega sto nas pokusa razdvojiti. Hocu da nas zagrljaj bude vjetar u ledja, da nas gura, da ne odustanemo, da ne pokleknemo. Hocu da si moj i da sam tvoja. U tebi imam sve; Moj si najbolji prijatelj, najbolji ljubavnik, moj najbolji savjetnik i kriticar. Mi nismo par. Mi smo sve ono sto jedan covjek trazi u drugom. Moj si dio zivota i moga tijela i moga srca i mojih misli, koji je tu da bi sve oko mene ucinio ljepsim. Zbog tebe koracam sigurnijim stopama, jer znam da i kad bi me sve u zivotu slomilo, ceka me tvoj osmijeh koji lijeci sve. ❤

27.01.2017.

Moje si sve!

Trudim se da zarvorim oci, ali misao na tebe je jaca od sna. Boze, koliko mi nedostaje tvoj glas, tvoj dodir, tvoj pogled, opisati se ne moze. Brojim dane do trenutka kada cu te ponovo zagrliti, kada cu ponovo osjetiti tu snagu koju imamo samo kada smo jedno pored drugog. Mrzim kada je sve oko mene tamno, a zivim za pogled tvojih tamih ociju punih sjete i njeznosti i zari kakva ne postoji nigdje. Moj si opstanak i snaga za svaki novi dan. Moja si nada i moje dobro danas i bolje sutra. Moje si sve ono sto covjeka ispunjava. I znam, osjecam da ne postoji nista jace od nas. Sve komplikacije, sve ono sto je izmedju nas i pokusava nas uciniti daljima, nije jace od onoga u nama! Nije jace od ljubavi, od zelje da sklopimo oci poslije pogleda u mjesec i otvrimo oci sa pogledom na sunce, zajedno. ♡

07.12.2016.

Poseban dio mene ♡

Gledamo i slusamo jedno drugo. Po prvi put onako istinski otvaramo dusu jedno drugome. Odajemo sve stvari koje smo krili, sve boli koje leze u dubini nas. I Dok lezimo tako slomljeni od zivota, ustvari smo jaci nego ikada. Jer gle, moja glava je na tvom ramenu, tvoja ruka je u mojoj ruci, zagrljeni smo, zar moze bol biti jaca od toga? Zar moze bilo sta biti jace od spoznaje da nisi sam, da imas nekoga ko je uvijek tu? Nije mi bitno da li cemo ostariti zajedno, nije mi bitno da li ce nas ljudi vidjati zajedno, da li cemo biti par. Bitno mi je da si tu i da sam tu. Da ces uvijek biti, cak i onda kada ne budes. Hocu da te pamtim kao moju snagu, sigurnost i iskrenost. Zelim prije svega da to budemo jedno drugome. A zelja da se svaki dan budim pored tebe, da radimo stvari koje ce te ciniti sretnim, to ce uvijek biti u meni. Sjecas se kako si jednom rekao "Mi upotpunjujemo jedno drugo". Uvijek ces biti dio mene koji je falio da budem stabilna. I sada, zahvaljujuci tebi, to zaista jesam. Od prvog trenutka kada su nam se pogledi sreli, sve je bilo posebno, takvo je i ostalo, takvo ce ostati i kao takvo ce se pamtiti. Moj si najsladji slatkis, tvoja sam najsladja djevojcica. ♡

21.01.2016.

Grešnici.

Gle kako sve izgleda tako nestvarno. Ponovo smo tu, baš kao nekada. Iskren zagrljaj, nježan poljubac i topao pogled. Mislila sam da više nikada nećemo ovo doživjeti. Zapravo, ne znam Šta je bilo jače u meni; Sreća; jer smo tu, ponovo, zajedno. Tuga, jer znam da neće trajati, jer nisi moj. Želja da pokušamo ponovo. Gledam te kako si lijep, gledam opet one najljepše i najdraže oči. Ponovo uživam u svakom dodiru. Zapravo, ni sada nisam sigurna da li je to bio san ili je zaista moguće da smo to bili mi. Ja i ti. Moj mali i tvoja mala. Budili smo našu prošlost. Nismo to smjeli. Nismo smjeli imati lijepe trenutke koje će zamijeniti sati, dani i sedmice tuge i bola. Nismo smjelo biti ono čega više nema. Opet smo pogriješili. Ali, Bože oprosti mi, ja tako volim naše greške. I želim biti grešna zbog tebe, priznajem da sam grešna i bojim se da ću vječno biti tvoja grešnica koja ne može i ne želi pobjeći od naših grašaka. Pustila sam da probudiš u meni ono što sam htjela čuvati kao uspomenu. Samo sam htjela da to ostane sjećanje na tebe, moju prvu, jedinu i najveću ljubav. Ali opet je sve ovo previše jako u meni. Ponovo, prije nego sklopim oči, pomislim na tebe i moja prva misao kada se budim si ti. Ovaj svijet koji smo stvorili ne postoji. Svjesni smo realnosti, ali je odbijamo. I želim da prestane, ali jače je od mene. Ne mogu te te odbiti. O Bože, kako bih i mogla kada te toliko volim. Nije prestalo i nikad neće. Ne zna laž da boli kao istina, a naša ubija. Borimo se sa istinom i laži. Ne znamo čemu da se prepustimo kada znamo da ni jedno ne donosi sreću. Našli smo se negdje na sredini. I od ovoga ne možemo pobjeći. Previše je nàs u ovom gradu. Ja i ti, naš je grad, naša mjesta, naša prošlost. Sve dok smo oboje tu, tu je i sve ono što nas veže. A jednoga dana, kada oboje budemo daleko od našeg grada, ti ćeš i dalje biti moj mali, a ja tvoja mala, koja će te vječno voljeti i sebično čuvati u maloj, ali najljepšoj komori svoga srca.

31.10.2015.

Sve se promijenilo.

Opet si tu, u našem gradu. Opet osjećam tvoju blizinu, tvoju prisutnost. Ali, sve se promijenilo. Dugo nisi moj i nisam tvoja. Ne viđaju nas zajedno. Tu, pored tebe je druga. Čini se da si sretan. Nekako,vjerujem da jesi, jer voli ona tebe. Sve se promijenilo, ali ipak mi smo ostali isti. Isti je drhtaj tijela kada te vidim. Istom jačinom kuca srce kada pomislim na tebe. Isto boli suza koja padne zbog nas. I znam, vjeruj da znam da si i ti isti kada me ugledaš. Znam da te opija moja kosa, da žudis za mojim pogledom i čeznes za mojim uusnama. Znam da pomislis na mene u trenutku kada se vraćaš u naš grad. I da, ista je činjenica da te volim, da me voliš, a više ništa nije isto. Nikada ništa neće biti isto, osim onoga što je skriveno duboko u nama.

22.06.2015.

Cuvat cu te u snovima. Tu ces ostati moj, zauvijek.

Toliko vremena je proslo, a ti ne prolazis. Ne mislim na tebe kao prije. Ali, uvijek te osjecam, tu, u mom srcu. Jos te niko nije zamijenio. Jos nikoga nisam zavoljela kao tebe i vjerujem da vise nikada necu osjetiti ljubav kakvu sam osjecala prema tebi. Znas, cesto te sanjam. Svaki put izgleda kao stvarnost. Zivim u tim snovima. Jos samo me oni sjete na srecu koju sam nosila u sebi. Jos samo ti snovi vrate onaj osjecaj koji osjetim kada te ugledam, kada me dodirnes, kada me poljubis.. Najvise me boli to sto znam da svaki put kada se sretnemo, osjetimo isto. Ali, ti si jak. Uvijek si znao dobro odglumiti da ti je svejedno. Osmijeh i pogled u daljinu. No, ipak, kada ti se priblizim, sva ta gluma je uzaludna. Kada pogledam najljepse oci, sve je jasno. Znas da me one nikada nisu znale slagati. Zato ih toliko i volim. Jos uvijek trazim u drugome oci baren slicne tvojima. I vec tri godine, to je uzaludno gubljenje vremena. Toliko zelim sjesti negdje s tobom. Dugo, dugo ppicati o svemu, sjetiti se svega. Sjetiti se koliko te cinilo sretnim to sto sam te gledala dok spavas. Sjetiti se svake suze, osmijeha, zagrljaja. Sjetiti se svih nasih trenutaka koje cuvamo, pamtimo i koje nikada necemo zaboraviti. Ali, ipak, neke zelje ostaju zelje, zauvijek. Dugo si s njom. Budis se kraj nje. Da li te ona gleda dok spavas? Da li te to cini sretnim? Da li te ona voli kao ja? Samo se nadam da si sretan, jer znas da je to sve sto sam oduvijek zeljela. Ipak, ma koliko pripadao njoj, ja te nikada necu pustiti. Cuvat cu te u srcu i u snovima. Tu ces ostati moj, zauvijek. Voli te tvoje pile.♡

04.02.2015.

Kad mi te vrate uspomene.

Prosto, dođu ti dani. Sjetim se svega. Nismo bili savršeni, ali moja ljubav jeste; bezuvjetna,iiskrena i evo treća godina kako je ostala i najveća ljubav koju sam osjecala prema nekome. Znaš, svaki moj hir zaljubljenosti me sjeti na tebe, na to da nikoga nisam zavoljela kao tebe. Pokušala sam pisati o drugima, ali ne, nije to-to.. Nema onog drhtanja srca dok pišem, dok se sjećam. Ne, u meni se ne bore svi oni valovi emocija koji se na kraju pretvore u suze. Falis mi. Nekako ni sama ne znam zašto. Mislila sam da kada odes, prestat ce, ali nije. Mislila sam da kada nađeš drugu, prestat će- nije. O Bože, molila sam se da kada drugoj kazes ''Da'', da prestane-NIJE! Nije prestalo. Prokleti mi ne prestaješ faliti. Sanjam te. Uvijek isto. Uvijek iste rijeci: ''Ne volim je.'' zar mi ni i snovima ne das mira? Nosi uspomene, nosi sve naše dane, nosi sve nase osmjehe, poljupce, jutra, noci. Nosi sve i taj prokleti grad koji te sakrio, nosi sve toj zeni koja te ukrala. Pusti me da volim ponovo. Skini mi ove okove koji mi ne daju da krenem ddalje. Ne vrijede više. Samo me pusti da te zaboravim. I da.. Tako to izgleda. Moje ludilo. Stigne me, ne cesto, ali dođe.. Vrati mi te. I sta se može? Pomirimo se s tim da ćeš zauvijek ostati u mom srcu, a biti njen. Tako je valjda najbolje. Tako to treba..

08.01.2015.

Vjerujem u nas.

I eto nekako, dođe i to vrijeme, za koje sam znala da ce doći kad tad, ali nisam znala da ce biti ovako. Nisam zaljubljena, valjda. Zapravo, ne znam sta se dešava. Samo znam da mi je lijepo. Svaki trenutak s tobom je lijep. I svaki trenutak bez tebe je isčekivanje da mi dođes, da se javis, da čujem tvoj mili glas. Kada te slušam kako se smiješ, moja je duša sretna, ispunjena. Kada mi kađeš ''srećo'', nema riječi da bih njom opisala koliko sam ustvari ja sretna. Kada si tužan, umoran, osjećam neki teret, nešto mi steže grudi. Ali kada se nasmiješ, nestaje sve. Sve crno postane vedro. Svaka suza se pretvori u osmijeh. Pa čak i kada se sjetim njega,svoje bivše ljubavi, kad me sjećanja stignu, misao na tebe ih pobijedi, otjera. Ipak, plaši me to što toliko vjerujem u nas. To što me nešto tjera da zamišljam budućnost. To što iako nisam zaljubljena, a osjećam te. I nekako si tu, blizu srca, kao da ni ti sam ne smiješ da uđeš u njega. I znam da se plašiš, kao i ja. Imamo sličnu priču, oboje smo bili povrijeđeni. Ali ja želim da ti budem lijek, kao i ti meni. Želim da zbog nas vjerujemo da nije sve crno. Da može uspjeti, da će uspjeti! Zaista, ne želim ništa drugo, nikoga drugog, samo nas, želim da postojimo mi, juče, danas, sutra i zauvijek.

03.10.2014.

..

I uvijek isto. Zaljubis se, nadas se, patis. Pored svega sto zivot nosi, bilo to dobro ili lose, treba mi neko s kim ce tuga biti manja, a sreca biti ljepsa. Treba mi neko ko ce biti uvijek tu, i kad nije. Neko ko zna da voli i da cijeni kada je voljen. I bas kada pomislim da je to on, ponovo dobijam samo razocarenje. Zapravo ne znam sta me to privuklo kod njega. Mozda to sto sam svjesna koliko pati za njom. Nekako, voljela bih mu pomoci, ne da bi bio sa mnom, nego zato sto znam kako je patiti. Ali u isto vrijeme, voljela bih da zna da tu gdje je njihov kraj, nije i njegov. Da mora krenuti dalje. Znam da se sve prebrzo desilo, ali nije moglo drugacije. Zapravo, ja sam kroz svoju patnju i nacin na koji sam bjezala od nje, predavajuci se drugom, nasla lijek bas u njemu. Cista suprotnost od svega sto sam voljela, za cim sam patila. Kao da mi je cijelo vrijeme to trebalo; neko drugaciji, neko ko me nece sjecati na proslost. Ali opet se susrecem sa necim sto me uvijek prati, bar kad je ljubav u pitanju; nije moj!

19.08.2014.

.

Kao grom iz vedra neba, ti i ona. U nasem gradu. Znala sam da si njen, znala sam da je drzis za ruku, ali negdje daleko od mjesta nasih uspomena. Nisam znala da ce ovoliko da boli taj tvoj pogled, taj vas stisak ruke. Boli me kad me onako sebicno gleda, ali me vise boli tvoj pogled u kojem nesto nedostaje. Ne vidim vise onaj sjaj koji sam voljela vise od svega. Dosao si bas kada sam krenula dalje, kada sam se pocela prepustati nekome drugom, kada sam pocela da se zaljubljujem. Opet si sve pokvario, opet mi nisi dopustio da te prebolim, opet si me ucinio svojom, bez i jedne rijeci i dodira. Samo sam opet tvoja, iako si ti njen.

04.05.2014.

Neostvarene želje.

'' Vidi onu zvijezdu, vidi one ostvarene želje..'', kao da sada stojim ispred tebe i slušam te kako gledajući u nebo, izgovaraš te stihove. I te noći, kao i svake, nebo je znalo moje želje. Ostavilo ih je da zauvijek budu s njim, pored naše zvijezde. I te želje, ostale su samo želje, koje se nikada neće ostvariti. Putovat će nebom i nikada neće stići do nas. Nikada nećemo imati ono što sam iskreno htjela, za šta sam se borila svim srcem i dušom. I uvijek ću čeznuti za onim o čemu smo maštali. A ti negdje imaš sve i ostvaruješ svoje snove, boriš se za svoju budućnost. A ja, ja i kada krenem naprijed, vratim se nazad. Vratim se neostvarenim željama i nadam se da će se ostvariti, iako znam da neće, nikada..


Stariji postovi

Ljubavni blog.
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

''A ono što srce krije može razotkriti samo onaj ko je tajna''

''Ja sam kao golub koji spaja ljude,a vječno ostaje sam.''



MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
39815

Powered by Blogger.ba